Vodeći američki neuroznanstvenik Matthew Walker objašnjava na koji način nedovoljno sna dovodi do povećanog rizika od raka, srčanog udara i Alzheimerove bolesti.
Matthew Walker, znanstvenik i direktor Centra za humani san Sveučilišta Berkley u Kaliforniji upozorava da se nalazimo usred tihe, ali katastrofalne ‘epidemije nespavanja’. Posljedice ovog trenda posljednjih godina puno su veće nego što smo mogli zamisliti.
Naime, niti jedan aspekt naše biologije nije pošteđen od posljedica nedostatka sna, a istraživanja pokazuju da čak 2/3 osoba noću spava manje od 8 sati sna koliko preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Što je uzrok tome da smo toliko neispavani?
Godine 1942., samo je 8% populacije preživljavalo na manje od 6 sati noćnog sna, a danas u 2017. godini, u toj je skupini svaka druga osoba. Što se to dogodilo u zadnjih 75 godina da toliko manje spavamo?
Neki od razloga su očiti: prvi je svakako taj da smo ‘osvjetlili noć’. Naime, svjetlost ima veliki učinak na smanjenje količine sna jer smanjuje i lučenje melatonina, hormona odgovornog za usnivanje. Tu je naravno i produženo radno vrijeme. Danas, kada radimo sve više, ostaje nam malo vremena za obitelj ili zabavu, pa ga nadoknađujemo u skraćivanju vremena koje provodimo spavajući. Dodatno, tu su je i anksioznost uzrokovana sve većom osamljenošću današnjeg čovjeka, koji utjehu traži u alkoholu, cigaretama, kofeinu – sve dokazanim neprijateljima sna.
No, Walker kaže da je i jedan od nevjerojatnih razloga sve većeg manjka sna kod ljudi – i taj što spavanje u razvijenom svijetu postaje znak slabosti, čak sramote, koji se povezuje s lijenim ljudima. Svi se žele doimati jako zaposlenima, a jedan od načina jest i hvaliti se koliko malo spavamo kao kakav dokaz uspješnog života.
Ljudi su jedina živa bića koja si namjerno uskraćuju san iz nikakvog objašnjivog razloga. Činjenica je da je postotak ljudi koji mogu živjeti na 5 sati sna ili manje bez ikakvih posljedica – jednak nuli.
Kako manjak sna utječe na zdravlje?
Walker kaže: ”Ako postoji jedna stvar koju stalno govorim ljudima, to je da idu na spavanje i bude se u isto vrijeme svaki dan, bez obzira na sve. Dokaz zašto je san toliko važan leži i u sljedećem: nakon samo jedne noći od 4 ili 5 sati sna, broj naših obrambenih stanica zaduženih za eliminaciju tumorskih stanica koje se javljaju u našem tijelu svaki dan – opada za čak 70%! Manjak sna se dovodi i u vezu s rakom dojke, maternice, prostate i debelog crijeva, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) klasificirala je rad u noćnoj smjeni kao potencijalno kancerogen.”
Bez dovoljno sna, dolazi do manjka energije i razvoja bolesti. Više od 20 velikih epidemioloških studija o utjecaju sna došle su do istog zaključka: što manje spavate, manje ćete živjeti.
Na primjer, odrasla osoba od 45 godina ili više koja spava manje od 6 sati sna, ima 200% veće šanse da će doživjeti srčani ili moždani udar tijekom života, u odnosu na osobe koje spavaju 8 sati tijekom noći (dio razloga nalazi se i u krvnom tlaku: nakon samo jedne noći kratkog sna, krvni tlak se povećava sat za satom).
Manjak sna uzorkuje i smanjenje kontrole šećera u tijelu. Naime, stanice tijela kojem nedostaje sna manje su osjetljive na inzulin što može dovesti do preddijabetičkog stanja hiperglikemije. Smanjenje sna povećava i šanse za debljanjem, a jedan od razloga je i taj što manjak sna uzrokuje opadanje razina hormona sitosti – leptina te povećava razine grelina, hormona gladi.
San ima snažan učinak i na naš imunitet, stoga kada imamo gripu ili prehladu, prvi nam je instinkt da se zavučemo u krevet jer našem tijelu treba san kako bi se oporavilo. Ako samo jednu noć ne spavamo dovoljno, naša otpornost na prehlade i gripe se drastično smanjuje. Ako smo umorni, veća je vjerojatnost da ćemo ‘uhvatiti’ prehladu.
Rizici za zdravlje
Premalo sna tijekom života značajno povećava i rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Razloge toga je teško sažeti, no osnova je ta da se uslijed nedovoljno sna, u stanicama mozga nakupljaju zalihe amiloida, toksičnog proteina koje ubijaju okolne stanice. Kada spavamo dovoljno, ovaj toksični otpad se uspješno eliminira iz stanica mozga. No, kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću, ovo je začarani krug, Naime, bez dovoljno sna, ove se naslage toksina gomilaju, pogotovo u područjima mozga zaduženim za dubok san, koje napadaju i oslabljuju mogućnost za regeneracijom u dubokom snu. Bez dubokog sna, smanjuje se mogućnost da se toksini učinkovito uklone iz mozga tijekom noći. Više amiloida, manje dubokog sna; manje dubokog sna, više amiloida itd. Walker napominje i primjere bivše britanske premijerke Margaret Thatcher i bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana koji su oboje tokom svojih života naglašavali kako malo spavaju, a koji su oboje obolili od Alzheimerove bolesti).
Mit je i taj da starijim osobama treba manje sna. Naime, san omogućava našem mozgu da pamti nove informacije, nove uspomene i obnavlja naše mogućnosti za učenjem.
I za kraj, tu je i utjecaj manjka sna na mentalno zdravlje. Naime, san utječe na naše pamćenje, kreativnost, ali ima i terapeutsko djelovanje uslijed kojega možemo ublažiti emocionalni naboj naših doživljaja (pogotovo negativnih, za koje nam omogućava da se s njima lakše nosimo). San utječe i na naše raspoloženje. Naime, istraživanja su pokazala da se kod osoba koje nisu dobivale dovoljno sna, reaktivnost amigdale ključne za reakcije bijesa i ljutnje povećala za 60%. I kod djece je pospanost povezana s agresijom, dok kod adolescenata sa suicidalnim mislima.
